Ne javljam se zadnje vrijeme jer sam radila na nekim akademskim stvarima. Akademski sam se uzvisila, pritom se ljudski, društveno, moralno, duhovno, zdravstveno i općenito srozavši.
Sad ću radit na tome da opet postanem ljudolika.
Zato se sad uključujem u akciju koju je pokrenula Ipanema, a nastavile nebrojene mase, među njima i Rahatli http://rahatlokum.blog.hr
Akcija se zove - što niste znali o meni, a fakat vas i ne zanima, u pet točaka.
Kako profinjen način da jedno akademsko žensko provede petnaest minuta.
1. Čujem nenormalan raspon zvukova. Čujem ona tjerala za glodavce. Imam osjećaj da će mi se od toga glava rasprsnuti.
2. Imam nečuven raspon glasa i nimalo sluha. Moja učiteljica iz glazbenog mi je raspon glasa utvrđivala tri puta, trljajući pritom oči, a zatim slegla ramenima u stilu - šteta.
3. Znam sve akorde na gitari a nisam sposobna odsvirati ništa, a da me, kao u Asterixu, ne zavežu za neki stup i uskrate mi mogućnost proizvodnje bilo kakvog zvuka.
4. Primila bih drveni brod od 12 m na dalje ako bi mi ga netko bezuvjetno poklonio. I još bih se i lijepo zahvalila. U biti bilo kakva jedrilica dolazi u obzir.
5. Često noću sanjam kako varam muža. Ali nikad sam proces varanja. Sanjam samo osjećaj grižnje savjesti nakon što shvatim što se dogodilo. A sve se dogodilo posve i van moje kontrole, kao što npr. kiša padne, a sunce sine. I uvijek sam zgrožena i užasnuta i uplašena te nemoći da upravljam sobom.
Eto.
Uzbudljivo, nije li.
Štafeta ide sljedećim ljudovima:
Imala sam i ja ovaj problem 5 dok mi nije sinulo da, odreknem li se tog sexa, spontano proizvedenog od strane mog mozga, ustvari se odričem JEDINOG sexa u svom životu. Pa sad eto vježbam lucidno sanjanje. ;-)